Ivica Boric

Nastavni sadržaj Prirodne osnove turističkih destinacija pokazuje niz nedostataka: pojmovi poput prirodna osnova, resurs i atrakcija koriste se nedovoljno precizno, terminologija nije ujednačena, a informacije su pretežno deskriptivne, bez jasne strukture i hijerarhije. Nedostaju kartografski prikazi, problemski pristup i statističke analize, a podjele turističkih regija su nejasne i metodološki sporne. U nastavku iznosim ključne slabosti i nudim prijedloge za unaprjeđenje. 1. Nedovoljna znanstvena preciznost: pojam „prirodna osnova” koristi se preširoko i nedovoljno diferencirano u odnosu na pojmove poput „turistički resurs”, „atrakcija” i „potencijal”. Potrebno je jasnije razgraničiti ova tri pojma. 2. Neujednačeno korištenje termina: Primjerice, izmjenjuju se izrazi „reljef kao resurs”, „geomorfološki resurs” i „reljefne raznolikosti”, bez dosljedne definicije. Nedostaje sustavan uvod u klasifikaciju prirodnih resursa (npr. geografska klasifikacija prema fizionomskim obilježjima). 3. Prevelika količina informacija bez hijerarhije: u tekstu se informacije redaju deskriptivno, ali bez jasnog isticanja ključnih pojmova i zakonitosti. Primjerice, utjecaji klime na turizam mogli bi biti sažeti u tablici prema destinacijama i vrstama turizma. 4. Manjak problemskog pristupa: iako su uključena pitanja i zadaci, većinom su deskriptivna, bez poticanja na dublje razmišljanje ili povezivanje s aktualnim izazovima (npr. klimatske migracije, overturizam, UNESCO i politički interes). 5. Nedostatak kartografskog materijala: tematske karte se spominju, ali ih gotovo uopće nema. U kontekstu Turističke geografije, ovo je ozbiljan propust. 6. Podjela Hrvatske na turističke je mješavina fizičko-geografske i turističko-administrativne, što će zbuniti učenike. Nije jasno kojim se kriterijima regionalizacije koristio autor. U turističkoj regionalizaciji Lika i Gorski kotar se ne grupiraju s priobaljem. Podjela kontinentalne Hrvatske na turističke regije Sjeverozapadna Hrvatska i Panonska Hrvatska nije točna. 7. Popis turističkih svijeta je dug i neujednačen – uključuje kontinente, klimatske zone, fizičko-geografske regije i kulturno-civilizacijske pojmove sve u istoj kategoriji. Terminološka neujednačenost: „Alpe i druge planinske regije“ nisu na istoj razini klasifikacije kao npr. „Angloamerika“ ili „Latinska Amerika“, „Sjeverna Afrika i Jugozapadna Azija“ grupirane su kao jedno, iako su različiti kontinenti i turističke regije, „Istočna i Sjeverna Azija“; Sjeverna Azija nije uobičajena turistička regija (pretežno obuhvaća rijetko naseljenu rusku tajgu). Bilo bi bolje koristiti poznate regionalizacije u turizmu (npr. prema UNWTO) koje uključuju: 8. Sadržajni propusti: nema spomena prostora jugoistočne Europe kao značajne tranzitne i granične turističke regije. Neprikazani konflikti korištenja prostora: primjerice, sukob između očuvanja prirode i razvoja turizma (npr. na Plitvicama) se ne elaborira, iako je ključan za temu. Izostanak statističke analize: navodi se podatak DZS-a za 2022., ali se ne koristi usporedba kroz godine ili analiza trenda – što bi bilo očekivano u obrazovnom materijalu koji pretendira na interdisciplinarnost (geografija, turizam, ekonomija). Netočan broj parkova prirode u Hrvatskoj (Hrvatska nema 11 parkova prirode). 9. Prijedlozi za unaprjeđenje Uvesti kartu s prikazom hrvatskih i svjetskih regija s pridruženim prirodnim resursima (vizualna sinteza). Dodati studije slučaja (npr. Nacionalni park Plitvička jezera – učinci prekomjernog posjeta; Barcelona – strategije održivog turizma). Ugraditi više problemskih zadataka i metoda istraživačkog učenja, uz korištenje digitalnih alata (GIS, Google Earth, tematsko mapiranje). Uključiti aktualne izazove – primjerice, održivi razvoj, prilagodbu klimatskim promjenama, kružno gospodarstvo u turizmu. Dodati interdisciplinarne veze – s biologijom (zaštićene vrste), politikom (zakonski okvir zaštite), i ekonomijom (turizam i BDP).

Tea Prelec

Već pri prvom čitanju ovog obrazovnog materijala postaje jasno da su potrebne temeljite dorade kako bi se sadržaj mogao s punim povjerenjem koristiti u nastavi srednjih škola, osobito u programu obrazovanja za turističkog tehničara destinacije. Posebno upada u oči način na koji je obrađena tema klime i njezina povezanost s turizmom. Riječ je o ključnom sadržaju koji učenicima treba pomoći razumjeti sezonalnost i prostornu dinamiku turističke potražnje. Nažalost, taj je dio teksta površan, bez dublje analize i gotovo u potpunosti bez oslonca na relevantne izvore. Nedostaju klasifikacije klimatskih tipova i konkretni primjeri koji bi pokazali kako klima utječe na razvoj određenih oblika turizma – kako u Hrvatskoj, tako i izvan nje. Učenici bi zasigurno više profitirali kad bi tema bila popraćena stvarnim, aktualnim primjerima iz prakse. Za ozbiljniju obradu preporučujem literaturu poput Klimatologije za geografe (Šegota i Filipčić) i Klimatologije u nastavi geografije (Filipčić), koje nude čvrstu teorijsku podlogu i jasnoću prikaza. Još jedan vidljiv problem odnosi se na uporabu geografskih naziva. Umjesto službenih i standardiziranih termina, u tekstu se često pojavljuju zastarjeli ili kolokvijalni izrazi koji nisu u skladu sa suvremenim geografskim normama. Također je primjetno da izostaju tematske karte i drugi kartografski prikazi, što otežava učenicima snalaženje u prostoru i onemogućuje kvalitetno razvijanje kartografske pismenosti i geografskih vještina. Podjela turističkih regija dodatna je slaba točka materijala. Prikazani su bez jasnih kriterija, bez pozivanja na stručnu literaturu i bez logične povezanosti s geografskom stvarnošću. Takav pristup može zbuniti učenike i stvoriti iskrivljenu sliku o funkcionalnim obilježjima regija. Umjesto toga, trebalo bi se osloniti na pouzdane izvore, poput školskih udžbenika za treći i četvrti razred HTT programa ( za prvu ruku) ili knjige Geografija turizma (Curić i sur.), gdje su regije definirane prema jasnim i stručno utemeljenim kriterijima. Još jedan ozbiljan propust tiče se aktualnosti korištenih podataka. Statistički podaci u materijalu odnose se na 2022. godinu, dok je njegova primjena predviđena za školsku godinu 2025./2026. U sektoru poput turizma, gdje se promjene događaju brzo i često, ovakav vremenski odmak može znatno umanjiti vjerodostojnost i primjenjivost podataka. Dio o zaštićenim prirodnim područjima obrađen je vrlo oskudno. Ne postoji jasna sistematizacija, nedostaju primjeri iz prakse, a kartografski materijali su izostavljeni. To posebno otežava učenicima povezivanje teorije sa stvarnim prostorom, što bi zapravo trebao biti jedan od glavnih ciljeva nastavnog sadržaja. Uz to, neke su informacije u tom dijelu netočne i svakako ih treba dodatno provjeriti prije objave. Zaključno, ovakav obrazovni materijal, u svojoj trenutnoj verziji, ne ispunjava očekivanja ni u pogledu sadržajne dubine ni u pogledu obuhvata definiranih kurikulumom za navedeni modul. Prije nego što se krene u njegovu upotrebu u nastavi, bilo bi važno provesti cjelovitu reviziju, osloniti se na kvalitetne izvore i sadržaj uskladiti s potrebama i razinom znanja učenika u strukovnim programima.

Stipe Martinović

Sadržaj Prirodne osnove turističkih destinacija koji je objavljen kao digitalni obrazovni materijal na stranici freedom.asoo.hr pun je netočnih i polovičnih informacija. U nastavku iznosim najključnije slabosti digitalnog obrazovnog materijala: - sam naziv SIU-a je nespretan jer nisu prirodne osnove, nego bi trebala biti prirodna osnova turističkih destinacija - u RH nema 11 parkova prirode jer je još 2021. Dinara proglašena 12. parkom prirode u RH (dakle prije četiri godine!) - nema potrebe pisati kako Hrvatska ima veliki broj spilja i jama kada se zna točna brojka trenutačno istraženih i kartiranih spilja i jama u RH - Niagara nije slapište već se radi o vodopadu, a bitna je razlika između slapa i vodopada - turistička regionalizacija RH je u potpunosti pogrešna jer se u ovom obrazovnom materijalu miješa fizičko-geografska i turističko-administrativna podjela te kriteriji pri regionalizaciji nisu jasni. U potpunosti nedostaje Gorske Hrvatske, a Lika i Gorski kotar su grupirani s priobaljem. Nadalje, unutar Gorske Hrvatske je izostavljena Ogulinsko-plaščanska udolina. Jedina ispravna podjela kontinentalne Hrvatske na turističke regije je Peripanonska turistička regija i Panonska turistička regija, a nikako Sjeverozapadna Hrvatska i Panonska Hrvatska. - popis turističkih regija svijeta je dugačak i nije ujednačen te nije jasno zašto nije korištena poznata regionalizacija u turizmu prema UNWTO-u - rezime digitalnog obrazovnog materijala je sljedeći: nedovoljna znanstvena preciznost, neujednačeno korištenje termina, nedostatak sustavnog uvoda u klasifikaciju prirodnih resursa, deskriptivno redanje informacija, manjak problemskog pristupa, nedostatak kartografskog materijala (posebice tematskih karata) itd. Prijedlog za unaprjeđenje: prije nego što digitalni obrazovni materijal krene u redovitu upotrebu u nastavi, trebalo bi provesti cjelovitu reviziju istoga te se osloniti na relevantne izvore.

Marko Vidučić

Iako pojedini dijelovi obrazovnog materijali imaju jakih strana, one slabije odnose prevagu. Iz prirodne osnove vidljivo nedostaje tlo. More bi kao ključan resurs hrvatskog turizma trebalo zasebno obraditi. Na više je mjesta upotrjebljena pogrešna terminologija. Regionalizacija turističkih regija je vrlo dvojbena (doduše ista bi trebala biti zasebni modul, jer teško da obrazovanje ovakvog tipa budućih djelatnika bez iste može biti upotrebljivo). Koriste se i banalni primjeri („Hrvatska Amazona“ ). Koncept ovakvih materijala je da su šturi i ne pružaju značajnu podršku nastavnicima, a ista je izrazito potrebna s obzirom na radikalne i zbrzane promjene koje nova reforma donosi.